TROFEJI 

ŠAMPIONI

  • sampioni-66_67.jpg
  • sampioni-84_85.jpg
  • sampioni-98_99.jpg
  • sampioni-06_07.jpg

POBJEDNICI KUPA BIH

  • kup-96-97.jpg
  • kup-97-98.jpg
  • kup-01-02.jpg
  • kup-04-05.jpg
  • kup-13-14.jpg

POBJEDNICI SUPERKUPA BIH

  • superkup-97.jpg

1966/1967.

Sarajevo je svoju prvu titulu osvojilo u sezoni 1966/67. Nijedan dotadašnji jugoslovenski šampion nije tako suvereno vladao u ligaškom takmičenju kao Sarajevo te godine, koje se punih 25 kola (od ukupno 30) nalazilo na čelu tabele.


Put do titule nije bio nimalo lagan. Trku je povela Vojvodina, a Sarajevo se poslije prvog kola i pored pobjede nad Sutjeskom (1:0) našlo na petom mjestu. To je ujedno bila i najniža stepenica na kojoj se u toku prvenstva Sarajevo nalazilo. U slijedećim kolima Brozovićev tim je polahko, ali sigurno napredovao na tabeli. Tako je najprije u drugom kolu savladan gradski rival Željezničar na Grbavici sa 2:0, a u trećem kolu protiv Partizana na Koševu, bilo je 1:1. Potom slijed niz od pet uzastopnih pobjeda. Tako je najrpije u četvrtom kolu Sarajevo slavilo na Poljudu protiv Hajduka (1:0), a sedam dana kasnije pobjedom od 2:1 protiv Olimpije na Koševu konačno zasjelo na prvo mjesto. Uslijedile su zatim pobjede protiv Zagreba u Zagrebu (1:0), te istim rezultatom protiv Radničkog na Koševu. Na idućoj utakmici u Rijeci, Sarajevo je deklarisalo domaćina sa 4:0, ali i ostao bez jednog od najboljih igrača ovog kluba svih vremena. To je naime, bila posljednja utakmica legendarnog Asima Ferhatovića, koji se teško pvorijedio.


Nakon niza od 5 pobjeda, uslijedile su dvije utakmice na Koševu. Prva sa Veležom završena je bez pobjednika (1:1), a u drugoj je savladana Crven Zvezda minimalnom pobjedom 1:0. Sarajevo je prvi put poraženo tek u 11. kolu u gostima protiv Beograda. To je ujedno bio i jedini poraz Sarajeva u jesenjem dijelu prvenstva.


Poslije 12. kola i pobjede nad Vojvodinom (3:1) bordo tim je imao prednost od pet bodova ispred drugoplasiranog (tada je pobjeda vrijedila 2 boda). Zatim su uslijedila dva remija, prvi u Skoplju protiv Vardara (1:1), a drugi sedam dana kasnije, kada je na Koševu gostovao zagrebački Dinamo. Sarajevo je do 84. minute imalo prednost od 1:0, ali je Dinamo izjednačio i odnio bod u Maksimir. Sarajevo je prvi dio sezone završilo pobjedom u Zenici protiv Čelika (3:1), te osvojilo titulu jesenjeg prvaka sa 24 boda (10 pobjeda, 4 remija i 1 poraz), čak 4 boda vise od Partizana i Dinama.


Sarajevo je i drugi dio sezone otvorilo sa dvije pobjede, najprije u Nikšiću protiv Sutjeske (3:2), a onda na Koševu pred 30.000 gledalaca, po drugi put u sezoni, je poražen Željezničar, ponovo rezultatom 2:0. Uslijedio je poraz od Partizana u Beogradu, te remi sa Hajdukom na Koševu. Pobjeda Sarajeva nad Olimpijom u Ljubljani (2:1), vratila je nadu Sarajevu da može zadržati prvo mjesto. Ali onda je uslijedio novi težak period. Prvo je bodove sa Koševa odnio Zagreb (2:3), a onda je Sarajevo poraženo i u Nišu od Radničkog (0:1). Nakon pobjede nad Rijekom na Koševu od 2:0, Sarajevo je poraženo i pretučeno u Mostaru. Rezultat je bio 1:0 za Velež, a Sarajevo je iz Hercegovine ispraćeno kamenjem. Kada su svi očekivali poraz na Marakani od Crvene Zvezde i oproštaj Sarajeva od titule, dolazi do neočekivanog obrata. Sarajevo pobjeđuje Zvezdu sa 3:1, a idućem kolu istim rezultatom je poražen Beograd na Koševu.


A onda je uslijedila sama završnica prvesntva. Sarajevo je tako nakon 27. kola i poraza u Novom Sadu od Vojvodine (2:4) ispustilo prvo mjesto, koje je preuzeo Dinamo. U idućem kolu Sarajevo se ipak vraća na čelo tabele, pobjedom protiv Vardara (2:1). Sarajevo je tako imalo prvu “meč loptu” u svojim rukama. U predzadnjem kolu gostovalo je u Zagrebu, gdje je domaći Dinamo tog 25. juna 1967. praćen podrškom od oko 40.000 domaćih navijača želio pobjedu i titulu. U odličnoj utakmici u kojoj je prikazan fudbal najvišeg dometa, Sarajevo je odigralo hrabro, sa željom da pobijedi. Ipak meč je završen rezultatom 0:0 i podjelom bodova. te je razlika između Sarajeva i Dinama ostala 2 boda. Preostao je duel sa Čelikom na Koševu, a bordo timu je bio potreban remi za sigurno osvajanje titule. Obzirom da je Čelik već bio otpisan, 40.000 navijača je došlo na Koševo, da proslavi osvajanje prve titule šampiona Jugoslavije, Sarajevo je povelo ranim golom Vahidina Musemića u 7. minuti, ali gosti iz Zenice u golovima u 10. i 21. minuti preokreću rezultat u svoju korist, bilo je 2:1. Ali ipak Sarajevo sa jos dva gola Musemića (u 33. i 37. minuti), te Antića (41. minut) došlo do prednosti od 4:2. Konačnih 5:2 postavio je Prodanović 9 minuta prije kraja utakmice, što je bio znak da slavlje može početi.


Sarjaevo je tako sa ukupnih 42 boda (18 pobjeda, 6 remija, 6 poraza) osvojilo prvu titulu šampiona Jugoslavije. Na kraju Dinamo je ostao na 40, a Partizan na 38 bodova, a Sarajevo je dobilo priliku da prvi put u 20-godišnjoj historiji nastupi na europskoj sceni.


Najveći teret osvajanja titule na svojim leđima iznijeli su slijedeći igrači: Ibrahim Sirćo, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Sead Jesenković, Milenko Bajić, Fahrudin Prljača, Boško Prodanović, Sreten Šiljkut, Vahidin Musemić, Stjepan Blažević. Boško Antić, predvođeni trenerom Miroslavom “Mehom” Brozovićem. Pored njih za šampionski tim još su nastupili: Asim Ferhatović, Refik Muftić, Svetozar Vujović, Dragan Vujanović, Boro Beatović, Anton Mandić, Sreten Dilberović, Osman Maglajlija i Miodrag Makić. A najbolji strijelci tima s Koševa su bili, Vahidin Musemić (16 golova), Boško Antić (14) i Boško Prodanović (10). Tako je i nastala čuvena krilatica o legendarnom trojcu bordo tima (“Dva Boška na dva ćoška, Musemija u sredini, za pobjedu ne brini”), koji su od Sarajeva napravili prvog bosanskohercegovačkog šampiona bivše države.

1984/1985.

Sarajevo je u sezoni 1984/85 osvojilo svoju drugu titulu prvaka Jugoslavije. Rijetko ko je pomišljao da bi se Sarajevo moglo naći u samom vrhu, obzirom da su sa skoro identičnim sastavom sezonu prije te jedva osigurali opstanak u Ligi. Ipak igrači su kasnije isticali kako je upravo ta činjenica da je tim dugo na okupu bila glavna prednost Sarajeva. Sarajevo je suvereno osvojilo titulu. Na čelu tabele su bili puna 24 kola i tako zasluženo osvojili prvo mjesto sa 4 boda prednosti ispred splitskog Hajduka.


Ekipa Sarajeva je sve od 11. pa do 34. kola držala prvo mjesto na tabeli, tako da se može reći da je u cjelokupnom prvenstvu, izuzme li se nekoliko padova forme (porazi od Dinama iz Vinkovaca, Sutjeske iz Nikšića i Crvene Zvezde), bila jedini prvoligaš koji je zadržao kontinuitet dobrih igara. Tako je bordo tim i nakon jesenjeg dijela prvesntva bio na čelu tabele. Sarajevo je sa 25 bodova bilo jesenji šampion. U proljetnom dijelu bordo tim je također bio najbolji, te sa nova 23 boda postao prvak Jugoslavije.


Prije svega Sarajevo je bilo uvjerljivo na Koševu. U 17 utakmica ostvareno je 14 pobjeda, a savladni su Hajduk (1:0), Partizan (3:1), Crvena Zvezda (2:1), Vardar (3:2), Rijeka (1:0), Sutjeska (2:0), Priština (2:0), Velež (1:0), Osijek (2:1), Sloboda (1:0), Dinamo Vinkovci (3:0), Vojvodina (1:0), Iskra (3:0), Radnički (4:2). Jedine ekipe koju su neokrznuto prošle na Koševu su bili Dinamo Zagreb, Željezničar i Budućnost, a sva tri susreta su završena bez golova.


U gostima Sarajevo je također igralo dsota dobro. Ostvareno je 5 pobjeda, protiv Dinama u Zagrebu (2:1), Prištine (2:0), u Novom Sadu protiv Vojvodine (2:1), u Bugojnu protiv Iskre (3:1), te u Nišu protiv Radničkog (4:0). U 7 utakmica nije bilo pobjednika, od čega su čak 4 susreta završena rezultatom 2:2 (u Skoplju protiv Vardara, na Grbavici, u Mostaru i Osijeku), a 3 bez golova (u Splitu, Tuzli i protiv Budućnosti u Podgorici). U preostalih 5 susreta Sarajevo je doživjelo poraze, a bolji od šampiona su bili Partizan (0:1), Crvena Zvezda (1:4), Rijeka (0:2), Sutjeska (0:2) i Dinamo Vinkovci (0:3).


Šampionski tim činili su: Miloš Đurković, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Slaviša Vukičević, Mehmed Janjoš, Ferid Radeljaš, Husref Musemić, Dragan Jakovljević, Mirza Kapetanović, Davor Jozić, Senad Merdanović, Nihad Milak, Zijad Švrakić, Edin Hadžialagić, Goran Juršić, Ivica Vujičević. Pored njih nastupe u šampionskoj sezoni ubilježili su i Tomislav Bošnjak, Dragan Božović, Vladimir Petković, Dejan Raičković, Esad Hošić i Agim Nikolić. Sarajevo je do titule sa klupe vodio Boško Antić, koji je tako postao prvi čovjek u historiji kluba koji je osvajao titulu i kao igrač i kao trener. Prvi strijelac tima je bio Husref Musemić sa 19 postignutih golova. Antić je proglašen za najboljeg trenera sezone, a Đurković za najboljeg čuvara mreže.

1998/1999.

Sarajevo je u sezoni 1998/99 prvi put nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine osvojilo titulu šampiona Bosne i Hercegovine. Nakon što je u prethodne dvije sezone bordo timu malo nedostajalo za osvajanje iste, u ovoj sezoni su se prošetali Ligom i sasvim zasluženo postali prvaci, iako ovi titulu mnogi danas osporavaju, zbog činjenice da se nakon završetka Lige, nije igrao dogovoreni Play-off sa klubovima iz tadašnjeg NS Herceg-Bosne.


Sarajevo je u novu sezonu ušlo mjesec dana nakon dramatičnog poraza u finalu Play-offa od Željezničara i već u prvom kolu se okliznulo an gostovanju u Bihaću, kod Jedisntva, bilo je 2:1 za domaće. Ipak nakon tog poraza uslijedio je sjajan niz bordo tima od 5 uzastopnih pobjeda. A niz je započeo u drugom kolu na Koševu protiv Željezničara. Sarajevo je sa dva gola mladog Amara Ferhatovića, te jednim Smječanina, sasvim zasluženo rezultatom 3:1 pregazilo komšije sa Grbavice i tako barem privremeno ublažilo bol zbog poraza u Play-offu. Nakon toga uslijedile su pobjede u Zenici protiv Čelika (3:1), na Koševu protiv Iskre (5:0), u Tuzli protiv Zmaja od Bosne (2:0). Nakon ove pobjede Sarajevo je preuzelo prvo mjesto od kakanjskog Rudara. Posljednja pobjeda u nizu, peta, ostvarena je na Koševu protiv Budućnosti (4:1). Niz je prekinut na gostovanju Lukavcu (0:2), nakon kojeg je uslijedila pobjeda na Koševu protiv Gradine (1:0). Nakon 8 kola, Sarajevo je dijelilo prvo mjesto sa Rudarem iz Kaknja, sa 18 osvojenih bodova, a upravo u 9. kolu je na rasporedu bio duel između te dvije ekipe u Kaknju.


Rudar je ipak bio bolji i pobjedom od 2:0 preuzeo je čelnu poziciju na tabeli. U idućem kolu Sarajevo je ponovno gostovalo, ovaj put Slobodi, ali je golom Smječanina došlo do pobjede od 1:0. U okviru 11. kola na Koševu je savladana ekipa Zenice (2:1). U okviru 12. kola Sarajevo je gostovalo u Visokom i tamo doživjelo posljednji poraz u jesenjem dijelu sezone (0:1). Nakon toga uslijedile su tri vezane pobjede, najprije na Koševu protiv Drine (3:1), zatim u Visokom protiv Vrbanjuše (1:0), te u posljednjem kolu jesenjeg dijela protiv Veleža (2:1). Sarajevo je tako jesenji dio polusezone završilo na prvom mjestu sa 31 osvojenim bodom (11 pobjeda i 4 poraza), ukupno 2 boda više od drugoplasiranog Rudara.


U drugom dijelu sezone Sarajevo je nastavilo sa dobrim igrama. Tako je prvo na Koševu savladana ekipa Jedinstva (3:0), zatim u vječitom derbiju na Grbavici Željezničar (2:1), dok je u okviru 18. kola Sarajevo došlo do rekordne šeste uzastopne pobjede savladavši Čelik na Koševu, rezultatom 2:1. Obzirom da je Rudar u međuvremenu osvojio 6 bodova, Sarajevo je tako povećalo prednost na 5 bodova. U 19. kolu Sarajevo i Iskra su u Bugojnu podijelili bodove (0:0), a u 20. kolu na Koševu je poražena ekipa Zmaja od Bosne (1:0).


Nakon toga je uslijedio prvi proljetni poraz i ujedno prekid niza od 8 susreta bez pobjede. Bolja od Sarajeva je bila ekipa Budućnosti na svom terenu (0:1). U iduća dva kola Sarajevo je osvojilo 4 boda, tri na Koševu protiv Lukavca (4:0), a jedan u Srebreniku protiv Gradine (0:0) i tako povećalo prednost nad Rudarem na 6 bodova uoči njihovog gostovanja u Sarajevu. U tom susretu Sarajevo je golovima Jusufbegovića i Suljagića došlo do pobjede od 2:1 i tako 6 kola prije kraja, bodovnu prednost povećali na velikih 9 bodova, što je Sarajevo dovelo na prag osvajanja prvog mjesta.


I u idućem kolu Sarajevo je ponovo ubilježilo domaću pobjedu, ovaj put protiv tuzlanske Slobode (2:0). Nakon toga je uslijedio poraz od Zenice (0:1), te nova domaća pobjeda ovaj put protiv visočke Bosne (1:0). U posljednja tri kola Sarajevo je na svoj konto dodalo još 6 bodova. Najprije je od bordo tima bolja bila Drina iz Zvornika (1:3), a onda je Sarajevo završilo sezonu sa dvije vezane pobjede, prvom protiv Vrbanjuše (3:2), a drugom u Vrapčićima protiv Veleža (3:1).


Sarajevo je tako osvojilo prvo mjesto sa 65 bodova, 9 više od drugoplasirane Bosne, te 14 od trećeg Rudara. Treba istaći da je u ovoj sezoni i napravljena najveća razlika između Sarajeva i Željezničara, koja je iznosila 21 bod. Nakon toga je trebalo usliejditi razigravanja za prvaka Bosne i Hercegovine, ali politika je po ko zna koji put umiješala prste u sport. Zbog nesporazuma oko toga da li dozvoliti Veležu da utakmice Play-offa igra pod Bijelim brijegom, ovaj Play-off nikad nije odigran, a Sarajevu je na početku iduće sezone uručen trofej za šampiona Bosne i Hercegovine.


Najviše utakmica u šampionskoj sezoni odigrali su: Mirsad Dedić, Jasmin Džidić, Faruk Ihtijarević, Muhidin Zukić, Jean Louis Nouken, Senad Begić, Nedim Jusufbegović, Edmir Ahmetović, Samir Duro, Azrudin Valentić, Memnun Suljagić, Nermin Gogalić, Edin Šaranović, Haris Haskić, Irfan Smajlagić, Mirza Selimović, Ismet Alić, Jasmin Memišević, Irfan Paučinac i Alen Škoro. Pored njih još su igrali: Ervin Uščuplić, Alen Avdić, Samir Čupina, Amar Ferhatović, Emir Granov, Ahmed Hadžispahić, Almir Hurtić, Rusmir Kadrić, Almir Ušanović, Džumhur, Alihodžić i Mizdrak. Prvi strijelac tima bio je Džemo Smječanin sa 14 golova, a ekipu je uspješno vodio trener Nermin Hadžiahmetović, koji je zbog navodnih porodičnih problema napustio Sarajevo, nekoliko kola prije kraja Lige.

2006/2007.

Sarajevo je u sezoni 2006/07 po prvi put osvojilo titulu šampiona Bosne i Hercegovine, otkako se Liga igra na području cijele države. Sarajevo je tako prekinulo dominaciju hercegovačkih klubova, te postalo prvi sarajevski šampion cijele BiH.


Od prvog do posljednjeg kola, bordo tim je bio suveren i sasvim zasluženo se popeo na tron. Od 30 kola, Sarajevo je provelo 28 kola na čelu tabele.


Na samom startu na Koševu su ubilježene svije pobjede. Najprije je savladano Jedinstvo (2:0), a onda i Zrinjski (1:0). Sarajevo je na prvom gostovanju došlo do treće uzastopne pobjede. Savladana je ekipa Žepa (3:2). Nakon toga su uslijedila dva remija, najprije sa Slobodom na Koševu (1:1), a onda je utakmica u Zenici protiv Čelika završena bez golova. Tek nakon tog remija, Sarajevo je na kratko ispustilo vodeću poziciju.


Onda Sarajevo pravi sjajan niz od 5 uzastopnih pobjeda. Tako ja najprije na Koševu pao Borac (3:1), zatim dolazi pobjeda protiv Orašja u gostima (1:0), nakon koje Sarajevo vraća prvo mjesto na tabeli. Onda su uslijedile 3 utakmice u Sarajevu. Obje su završene minimalnim pobjedama Sarajeva, prvo je poraženo Posušje na Koševu (2:1), zatim u gradskom derbiju Željezničar na Grbavici (1:0), a onda ponovo na Koševu ekipa Veleža (2:1).


Sarajevo je tako nakon 10 kola, sa omjerom od 8 pobjeda i 2 remija bilo ubjedljivo prvo na tabeli sa 4 boda prednosti ispred Zrinjskog, ali onda je uslijedio osjetan pad u igri. U posljednjih 5 kola jesenjeg dijela prvenstva, ubilježene su dvije pobjede na svom terenu, te tri poraza u gostima. Tako je najprije od Sarajeva bolja bila Modriča (1:3), to je bio ujedno i prvi poraz Sarajeva u sezoni. Zatim su uslijedile minimalna pobjeda protiv Slavije na Koševu (1:0), te poraz u Širokom Brijegu (0:1). Sarajevo se od svoje publike oprostilo pobjedom protiv Leotara (1:0). Nakon ovog kola Sarajevo je imalo velikih 7 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Zrinjskog. U posljednjem kolu, Sarajevo je poraženo u Bijeljini od Radnika (0:1), što je iskoristio Zrinjski i pobjedom u Trebinju se bordo timu primakao na 4 boda.


Sarajevo je tako prvi dio sezone završilo sa 10 pobjeda, 2 remija i 3 poraza, te ukupnim saldom od 32 boda. Tadašnja 4 boda ispred Zrinjskog su izgledala nedovoljan, obzirom da su pred bordo timom bile dvije gostujuće utakmice, od čega je jedna direktnom konkurentu Zrinjskom. Ali niko tada nije ni sumnjao u to da će na kraju ipak skroz druga ekipa biti glavni konkurent Sarajlijama, pogotovo ne ekipa Slavije koja je nakon prvih 15 kola, zaostajala za jesenjim prvakom citavih 11 bodova.


Sarajevo je drugi dio sezone otvorilo sa dva ista rezultata, 1:1. Najprije je došlo do remija u Bihaću, gdje je čak propuštena i prila za pobjedu, obzirom da je Grujić promašio jedanaesterac u zadnjoj minuti. A onda u idućem kolu Sarajevo dolazi do boda u Mostaru protiv Zrinjskog. Izjednačujui gol postigao je sa bijele tačke, Marciano 15 minuta prije kraja utakmice, i tako Sarajevo približio tituli. U idućem kolu na Koševu je savladano Žepče (2:0) i Sarajevo je ponovo vratilo prednost iz 14. kola, koja je iznosila 7 bodova. Ipak u idućih 5 utakmica Sarajevo nije bilo baš najuvjerljivije, te od maksimalnih 15 bodova, osvaja tek 6. Prvo je uslijedio poraz u Tuzli od Slobode (0:1), zatim nakon pobjede nad Čelikom na Koševu (3:1), a u idućem kolu golom iz penala u zadnjoj minuti susreta u Banjaluci, Borac dolazi do pobjede nad Sarajevom (1:2). Uslijedila je zatim pobjeda protiv Orašja na Koševu (2:0), te poraz u Posušju (0:2). U 24. kolu Sarajevo je igralo jednu od najvažnijih utakmica Prvesntva. Na Koševu je gostovao gradski rival Željezničar i sve osim pobjede značilo bi orpoštaj od titule. Željezničar je poveo sa 1:0, ali je Sarajevo golom Turkovića izjednačilo, a 6 minuta prije kraja Kurto donosi pobjedu Sarajevu i korak bliže tituli. Pobjeda protiv gostiju sa Grbavice predstavljala je početak niza nepobjedivosti, koji je trajao 5 utakmica. Tako je najrpije bilo 1:1 u Vrapčićima protiv Veleža, zatim je na Koševu savladana Modriča (4:0).


A onda u odlučujućoj utakmici u 27. kolu Sarajevo je gostovalo Slaviji u Lukavici, koja je u međuvremenu došla na samo 1 bod zaostatka od bordo tima. Slavija je rano povela i držala utakmicu, a kako je u tom trenutku izgledalo, i titulu u svojim rukama. Ipak golom Obuće u 89. minuti susreta, Sarajevo dolazi do izjednačenja i na korak od osvajanja titule prvaka BiH. U idućem kolu na Koševu je savladan Široki Brijeg, (2:0), što je uz poraz Slavije u Mostaru, značilo da Sarajevo ide na prednost od 4 boda, te da je za osvajanje titule još samo potrebna pobjeda u posljednjem kolu protiv Radnika, koji je već ostao i bez teoretskih šansi za opstanak u Ligi.


U međuvremenu, Sarajevo je sa drugim timom poraženo u Trebinju (0:4), a onda je sve bilo spremno za spektakl. Oko 20.000 navijača, je prisustvovalo ubjedljivoj pobjedi Sarajevo na Radnikom (5:0) i osvajanju četvrte titule prvaka.


Sarajevo je tako sa ukupnih 57 bodova, uz omjer od 17 pobjeda, 6 remija i 7 poraza, osvojilo titulu sa 3 boda prednosti ispred Zrinjskog, te 4 ispred Slavije.


Sarajevo je obje polusezone igralo u dosta različitom sastavu, obzirom da su nakon jesenjeg dijela ostali bez Dure, Trivunovića, Maksumića i Mačkića, koje su u drugom dijelu zamjenili Grujić, Milošević, Šaranović i Kurto.


Ipak najveći teret osvajanja titule iznijeli su slijedeći igrači: Muhamed Alaim, Veldin Muharemović, Marinko Mačkić, Muhidin Zukić, Vule Trivunović, Ajdin Maksumić, Samir Duro, Senad Repuh, Marciano, Faruk Ihtijarević, Emir Obuća, Almir Turković, Damir Hadžić, Sead Bučan, Muamer Kurto, Semjon Milošević, Vladan Grujić, Edin Šaranović, Muhamed Džakmić i Zdravko Šaraba. Pored njih nastupe u šampionskoj sezoni još su ubilježili: Irfan Fejzić, Admir Hasančić, Miloš Babić, Emir Janjoš, Almir Pliska, Nihad Suljević, Samir Šarić, Škoro Anel, Adin Ferhatović i Adis Kapetanović. Ukupno 30 igrača predvođeni trenerom Husrefom Musemićem.


Najbolji strijelac ekipe bio je Emir Obuća sa 6 golova, te Maksumić, Duro, Turković i Šaranović koji su protivničku mrežu pogađali po 5 puta.

 
 

SLJEDEĆAUTAKMICA

Play-off Evropske lige

FK Sarajevo

VFL Borussia (M) 

Četvrtak, 21.08.2014.

 20:45

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 
 

POSLJEDNJAUTAKMICA

3. kolo BHT Premijer lige

FK Sarajevo

FK Velež

Subota, 16.08.2014.

 20:15

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 

TABELAPRVI TIM

1. SARAJEVO 3 2 1 0 7:2 7
2. Široki Brijeg 3 2 1 0 5:2 7
3. Zrinjski 3 2 1 0 4:1 7
4. Sloboda 3 2 0 1 4:1 6
5. Olimpic 3 2 0 1 2:3 6
6. Željezničar 3 1 2 0 5:2 5
7. Velež 3 1 2 0 2:1 5
8. Mladost 3 1 1 1 2:2 4
9. Drina 3 1 0 2 3:3 3
10. Slavija 3 0 3 0 1:1 3
11. Borac 3 1 0 2 3:6 3
12. Čelik 3 0 2 1 1:2 2
13. Zvijezda 3 0 2 1 1:4 2
14. Vitez 3 0 1 2 1:3 1
15. Travnik 3 0 1 2 1:5 1
16. Radnik 3 0 1 2 0:4 1
1. Široki Brijeg 11 10 0 1 42 : 8 30
2. Željezničar 11 9 1 1 44 : 11 28
3. SARAJEVO 11 9 0 2 31 : 7 27
4. Borac 10 7 0 3 21 : 9 21
5. Zrinjski 11 6 1 3 33 : 13 19
6. Rudar P. 11 5 3 3 13 : 18 18
7. Olimpic 11 5 2 4 14 : 14 17
8. Gradina 11 5 0 6 12 : 23 15
9. Čelik 11 4 2 5 12 : 19 14
10. Leotar 11 3 3 5 11 : 17 12
11. Zvijezda 11 3 1 7 19 : 28 10
12. Slavija 11 3 1 7 18 : 29 10
13. Radnik B. 11 2 3 6 10 : 27 9
14. Travnik 11 2 2 7 9 : 21 8
15. GOŠK 11 2 1 8 5 : 32 7
16. Velež 10 1 2 7 10 : 26 5
1. SARAJEVO 11 9 1 1 19 : 2 28
2. Željezničar 11 9 0 2 34 : 10 27
3. Široki Brijeg 11 6 2 3 19 : 10 20
4. Leotar 11 6 1 4 21 : 17 19
5. Čelik 11 6 1 4 15: 11 19
6. Olimpic 11 5 2 4 26 : 15 17
7. Velež 10 5 2 3 17 : 8 17
8. Radnik B. 11 5 2 4 15 : 11 17
9. Borac 10 5 0 5 24 : 17 15
10. Rudar P. 11 4 2 5 15 : 14 14
11. Zvijezda 11 4 2 5 13 : 17 14
12. Zrinjski 11 4 0 7 22 : 22 12
13. Slavija 11 4 0 7 13 : 15 12
14. Travnik 11 3 3 5 7 : 30 12
15. Gradina 11 1 1 9 7 : 42 4
16. GOŠK 11 0 3 8 9 : 34 3

ANKETA 

Koliko FK Sarajevo ove godine može uraditi u Evropskoj ligi?
AKTUELNO  |NOVOSTI  |  IZVJEŠTAJI  |  INTERVIEW  |  MEDIJI O FKS
MULTIMEDIA  |FOTOGRAFIJE  |  VIDEO  |  AUDIO  |  WALLPAPER  |  MATCH PHOTO
FK SARAJEVO  |HISTORIJA  |  LIČNA KARTA  |  STADION  |  TROFEJI  |  LEGENDE  |  BORDO VREMEPLOV  |  NAVIJAČI
PRVI TIM  |IGRAČKI KADAR  |  STRUČNI ŠTAB  |  REZULTATI  |  STATISTIKA
ŠKOLA FUDBALA  |O ŠKOLI  |  JUNIORI  |  KADETI
OSTALO  |RASPORED PL  |  RASPORED KUPA BIH  |  ARHIVA  |  LINKOVI
FKSINFO  |SHOP  |  MARKETING  |  USLOVI KORIŠTENJA  |  IMPRESSUM  |  KONTAKT

Copyright © 2004 - 2014 by fksinfo.com | All rights reserved. | Preuzimanje sadržaja bez prethodne dozvole nije dopušteno
Owned by FKSinfo Team | Designed by Crnkić Minel | Developed by Lampa Studio / Nash Studio