04.12.2007. je umro Božidar “Boško” Antić, jedini čovjek koji je pored Husrefa Musemića sa Sarajevom osvojio titulu i kao igrač i kao trener. Za velikog fudbalera i fudbalskog stručnjaka teška bolest se pokazala kobnom i umro je u 63. godini. Podsjetimo se na djelo čovjeka koji je zacrtao svoje ime u historiju FK Sarajeva.

Stariji navijači koji se danas mogu pohvaliti time da su prisustvovali utakmicama na kojima je on igrao, sigurno će se sjetiti slogana “Dva Boška na dva čoška, Musemija u sredini, za pobjedu ti ne brini” koji je bio vezan za tadašnji ubojiti napadački trio FK Sarajeva. Može se reći da tada nije bilo ekipe koja je sa sigurnošću tvrdila da neće primiti gol na utakmici protiv bordo-bijelih, a za to bili zaslužni Boško Prodanović, Vahidin Musemić i Boško Antić.

Antić je igrao u generaciji koja je osvojila prvu titulu FK Sarajeva u historiji. U sezoni 66/67. bordo-bijeli su osvojili trofej prvaka tadašnje SFRJ. Boško Antić je u toj sezoni postigao 30 golova, a ukupno 140 u svojih 276 nastupa za bordo klub.

Za beogradski magazin Blic Boško Antić se prisjetio utakmice sa Manchester United-om: “Upravo jedna od najtužnijih utakmica u karijeri bila je 1967. protiv Manchestera u Kupu šampiona. U Sarajevu smo odigrali 0:0, dok nam je u revanšu Džordž Best dao gol tako što je loptom pogodio fotoreportera, a ona se od njega odbila i zakoprcala u mreži. Francuski arbitar Mašen je pokazao na centar! Poslije meča, koji smo izgubili sa 1:2, saznali smo da nije bilo moguće eliminisati Engleze, koji su te sezone osvojili trofej pobjedom nad Benfikom.”

Legendarno lijevo krilo je proslavilo i drugu titulu Sarajeva, ali ovaj put u ulozi trenera. 1985. je Boško Antić postao prvi čovjek koji je sa FK Sarajevom osvojio titulu i kao igrač i kao trener, čime je na neki način stavio krunu na svoju karijeru.

”Kad sam 1977. završio karijeru, pokojni Svetozar Vujović, direktor Sarajeva, pozvao me da sjednem na klupu, iako sam htio da pečem zanat tako što ću prvo raditi sa klincima. Bio sam direktor omladinske škole, a onda od Srboljuba Markuševića naslijedio generaciju u kojoj samo golman Đurković i Jakovljević nisu bili djeca kluba. Ostali su svi osim Radeljaša i Vukićevića bili po reprezentativnim kategorijama. Prve godine igrali smo finale Kupa, druge smo osvojili titulu.” – rekao je Antić za “Blic”.

U svojoj karijeri je za Sarajevo tri sezone zaredom (65/66., 66/67. i 67/68.) bio golgeter, a najviše golova je dao u sezoni 67/68. kada je u 53 nastupa postigao 53 gola. Također, dva puta je bio igrač sa najviše odigranih utakmica u sezoni i to u sezonama 65/66. i 67/68. Dobitnik je i srebrne značk povodom obilježavanja 70-godišnjice Fudbalskog saveza BiH.

Antića ćemo pamtiti kao velikog fudbalera i trenera Sarajeva, ali i kao navijača bordo kluba koji se uvijek rado prisjećao dana provedenih u Sarajevu. Pamtićemo ga i po tome što je pozitivno govorio o fudbalu na ovim prostorima – tvrdio je da se i kod nas igra dobar fudbal, da ima dobrih igrača i da se mogu vidjeti lijepi potezi, ali da mi crnimo sliku najvažnije sporedne stvari. Po njegovim riječima, svi bi trebali željeti uspjeh, a ne samo pokazivati na loše stvari.

Za sjećanje na Boška Antića (07.01.1944 – 04.12.2007.)