24.10.1946. - 24.10.2007.
Premijer Liga 2007/2008 | piše: Dino
23
10
2007
" 24.10.1946. - 24.10.2007. 61. rođendan FKS! "
Na današnji dan, 24. oktobra 1946. godine u velikoj dvorani Fiskulturnog doma u Sarajevu (popularni “Fisâ€), došlo je do spajanja Omladinskog sportskog društva “Sloboda†i Radničkog sportskog društva “Udarnik†u novo društvo, zvanično nazvano Sportsko društvo “Torpedoâ€. Ideju za ovaj naziv dao je Šefik Maglajlić koji je nakon povratka iz Rusije, bio zadivljen igrom fudbalera istoimenog tima iz Moskve.
U augustu iduće godine Torpedo mijenja ime u Sarajevo, a od 20. maja 1949. Fudbalski klub Sarajevo počinje djelovati kao samostalna sportska organizacija.
U proteklih 61 godinu Sarajevo je doživjelo dosta uspona i padova. Samo smo dva puta ispadali u niži rang takmičenja, prvi put u debitantskoj sezoni 1948. godine, a drugi put devet godina kasnije. Od sezone 1958/59 pa sve do danas Sarajevo uspijeva zadržati svoj prvoligaški status i tako postaje peti tim na prostorima bivše države po dužini prvoligaškog staža. Nije teško zaključiti koji tomovi zauzimaju prva 4 mjesta.
FK Sarajevo je u svojoj historiji dva puta osvajalo titulu šampiona Jugoslavije. Prvu prije 40 godina, u sezoni 1966/67, a drugu 18 godina kasnije. Dva puta smo bili vicešampioni, te isto toliko puta učestvovali u finalu Kupa Maršala Tita. Sarajevo je sa provedene 43 od maksimalnih 46 sezona u Prvoj ligi Jugoslavije, držalo peto mjesto po broju odigranih sezona. Od prijeratnih uspjeha sasvim sigurno ne trebaju se zaboraviti ni 1/8 finala Kupa Europskih šampiona (67/68), te 1/8 finala Kupa UEFA (82/83). Nakon rata, Sarajevo potvrđuje status najboljeg bh. kluba. Sa još dvije osvojene titule prvaka, četiri Kupa, te jednim Superkupom, Sarajevo je danas, uz svog gradskog rivala, najtrofejniji bh. klub.
Kroz naš klub je prošlo mnogo velikih igrača i trenera. Najupečatljiviji će ostati naravno dva najbolja igrača koja su ikad nastupali za naš klub, a koji su ujedno prije 3 godine i proglašeni za dva najbolja igrača BiH u zadnjih 50 godina, a to su Safet Sušić "Pape" i Asim Ferhatović "Hase". I jedan i drugi su zanimljivo svojevremeno bili učesnici u stvaranju ekipe za obje titule koje je Sarajevo osvojilo, ali nijedan nije okusio slast osvajanja tog trofeja. Hase je u šampionskoj sezoni odigrao samo jednu utakmicu zbog povrede, a Pape je klub napustio sezonu prije osvajanja titule.
Pored njih dvojice treba spomenuti i mnoge druge, kao što su Dobrivoje Živkov, golgeter Sarajeva u prvih desetak godina od osnivanja kluba. Miroslav "Meho" Brozović, trener prve šampionske generacije. Boško Antić, Boško Prodanović i Vahidin Musemić napadački trojac prve šampionske generacije, za koje se veže čuvena krilatica "Dva Boška na dva čoška, Musemija u sredini, za pobjedu ne brini". Fuad Muzurović, Edhem Šljivo, Želimir Vidović. Članovi druge šampionske generacije: Husref Musemić, Predrag Pašić, Faruk Hadžibegić, Mehmed Janjoš, i mnogi drugi.
Od svih tih igrača i trenera ipak će dvojica ostati upamćeni po jednoj zanimljivosti, a to je da su Boško Antić i Husref Musemić jedini koji su uspjeli osvojiti titule sa Sarajevom i kao igrači i kao treneri. Antiću je to pošlo za rukom 1967. na terenu, te 1985. sa klupe, a Husrefu iste te godine, ali kao igraču, a prošle sezone kao treneru.
Današnji 61. rođendan Sarajevo dočekuje u dosta teškoj situaciji, ali se nadamo da to neće biti prepreka igračima da protiv Radnika ostave posljednji atom snage na terenu i našem najdražem i najvoljenijem klubu poklone jedan lijep rođendanski poklon.
U augustu iduće godine Torpedo mijenja ime u Sarajevo, a od 20. maja 1949. Fudbalski klub Sarajevo počinje djelovati kao samostalna sportska organizacija.
U proteklih 61 godinu Sarajevo je doživjelo dosta uspona i padova. Samo smo dva puta ispadali u niži rang takmičenja, prvi put u debitantskoj sezoni 1948. godine, a drugi put devet godina kasnije. Od sezone 1958/59 pa sve do danas Sarajevo uspijeva zadržati svoj prvoligaški status i tako postaje peti tim na prostorima bivše države po dužini prvoligaškog staža. Nije teško zaključiti koji tomovi zauzimaju prva 4 mjesta.
FK Sarajevo je u svojoj historiji dva puta osvajalo titulu šampiona Jugoslavije. Prvu prije 40 godina, u sezoni 1966/67, a drugu 18 godina kasnije. Dva puta smo bili vicešampioni, te isto toliko puta učestvovali u finalu Kupa Maršala Tita. Sarajevo je sa provedene 43 od maksimalnih 46 sezona u Prvoj ligi Jugoslavije, držalo peto mjesto po broju odigranih sezona. Od prijeratnih uspjeha sasvim sigurno ne trebaju se zaboraviti ni 1/8 finala Kupa Europskih šampiona (67/68), te 1/8 finala Kupa UEFA (82/83). Nakon rata, Sarajevo potvrđuje status najboljeg bh. kluba. Sa još dvije osvojene titule prvaka, četiri Kupa, te jednim Superkupom, Sarajevo je danas, uz svog gradskog rivala, najtrofejniji bh. klub.
Kroz naš klub je prošlo mnogo velikih igrača i trenera. Najupečatljiviji će ostati naravno dva najbolja igrača koja su ikad nastupali za naš klub, a koji su ujedno prije 3 godine i proglašeni za dva najbolja igrača BiH u zadnjih 50 godina, a to su Safet Sušić "Pape" i Asim Ferhatović "Hase". I jedan i drugi su zanimljivo svojevremeno bili učesnici u stvaranju ekipe za obje titule koje je Sarajevo osvojilo, ali nijedan nije okusio slast osvajanja tog trofeja. Hase je u šampionskoj sezoni odigrao samo jednu utakmicu zbog povrede, a Pape je klub napustio sezonu prije osvajanja titule.
Pored njih dvojice treba spomenuti i mnoge druge, kao što su Dobrivoje Živkov, golgeter Sarajeva u prvih desetak godina od osnivanja kluba. Miroslav "Meho" Brozović, trener prve šampionske generacije. Boško Antić, Boško Prodanović i Vahidin Musemić napadački trojac prve šampionske generacije, za koje se veže čuvena krilatica "Dva Boška na dva čoška, Musemija u sredini, za pobjedu ne brini". Fuad Muzurović, Edhem Šljivo, Želimir Vidović. Članovi druge šampionske generacije: Husref Musemić, Predrag Pašić, Faruk Hadžibegić, Mehmed Janjoš, i mnogi drugi.
Od svih tih igrača i trenera ipak će dvojica ostati upamćeni po jednoj zanimljivosti, a to je da su Boško Antić i Husref Musemić jedini koji su uspjeli osvojiti titule sa Sarajevom i kao igrači i kao treneri. Antiću je to pošlo za rukom 1967. na terenu, te 1985. sa klupe, a Husrefu iste te godine, ali kao igraču, a prošle sezone kao treneru.
Današnji 61. rođendan Sarajevo dočekuje u dosta teškoj situaciji, ali se nadamo da to neće biti prepreka igračima da protiv Radnika ostave posljednji atom snage na terenu i našem najdražem i najvoljenijem klubu poklone jedan lijep rođendanski poklon.
