Sutra Sarajevo očekuje težak ispit. Utakmica u kojoj se definitivno nema šta izgubiti, ali ima mnogo toga za dobiti. Mnogi vjeruju da je priča o Ligi prvaka ispričana nakon onih 90 minuta na Koševu, ali ipak u dubini duše svaki zaljubljenik u bordo boju se nada da se može ponoviti Belgija, da se može ponoviti 1-2. Ko zna, lopta je okrugla i sve je moguće.

Jedno je sigurno, Sarajevo će osim minusa od jednog gola, biti dodatno oslabljeno i neigranjem kartoniranih Maksimovića i Muharemovića, koji je ionako povrijeđen. I dok zadnjih veznih imamo i previše, utakmica sa Slavijom je pokazala da Sarajevo i nema baš kvalitetnu zamjenu na desnom boku, pa bi to mogao biti problem. Ipak to prepuštamo gospodinu Musemiću, dosad je svoj posao obavljao besprijekorno pa nema razloga da sumnjamo u njega. I dok su se Marko i Veldin riješili kartona, ipak 6 drugih igrača i dalje strahuje od novog žutog kartona koji bi ih spriječio da nastupe na idućoj europskoj utakmici. Pored golmana Alaima i najboljeg strijelca Raščića, tu su još Grujić, Hadžić, Šaraba i Bučan.

S druge strane Kijevljani utakmicu očekuju potpuno spremni i zahuktali. Sa serijom od 4 uzastopne pobjede, od čega je jedna ona koševska, definitvno preuzimaju ulogu favorita, što je za tim takve reputacije i normalno. Kod nas je situacija nažalost obrnuta. Mi revanš dočekujemo sa nizom od 4 utakmice bez pobjede, također uključujući prvih 90 minuta ovog dvoboja.

Šta reći. Ne možemo od naših momaka tražiti prolaz dalje pod svaku cijenu. Reputacija, historija i ime tima koji imamo s druge strane centra nam to ne dozvoljava. Ali ono sto mozemo traziti je maksimalna požrtovanost, borba za svaku loptu, za svaki duel, za svaki djelić terena. Samo uz hrabru igru možemo biti zadovoljni čak i ispadanjem, ali možemo i napraviti čudo koje će cijela Europa prepričavati. Hrabre sreća prati, tako kažu, pa momci odigrajte hrabro, ostavite dio sebe na terenu, pa ko zna možda i uspijemo napraviti iznenađenje i proći među 32 najbolje ekipe Starog kontinenta.